Livadski med počinje mnogo pre nego što stigne u teglu. Nastaje na livadama na kojima istovremeno cveta više biljnih vrsta, a njegov ukus, boja i miris zavise od paše, vremena i područja na kome pčele sakupljaju nektar.
Zato dve tegle livadskog meda iz različitih sezona ne moraju izgledati potpuno isto. Ta prirodna promenljivost nije nedostatak, već jedna od glavnih osobina ove vrste meda. U nastavku objašnjavamo kako nastaje livadski med – od prvog leta pčele do punjenja zrelog meda u tegle.
Šta livadski med razlikuje od jednocvetnog meda?
Livadski med je poliflorni med. To znači da nektar najčešće potiče od više biljaka koje cvetaju u istom periodu. Na jednoj livadi pčele mogu posećivati detelinu, maslačak, majčinu dušicu, hajdučku travu i brojne druge samonikle biljke.
Kod jednocvetnog meda preovlađuje nektar jedne biljne vrste, dok livadski med nosi složeniji miris i ukus područja sa kog potiče. Zbog toga je svaka sezona pomalo drugačija.
1. Pčele sakupljaju nektar sa livadskog cveća
Proces počinje kada pčela izletnica pronađe biljke koje luče nektar. Ona ga sakuplja i čuva u mednom želucu, posebnom delu sistema za varenje koji služi za prenošenje nektara do košnice.
Koje će biljke pčele posećivati zavisi od toga šta cveta, koliko nektara biljke nude i koliko je paša udaljena od košnice. Temperatura, vlaga, vetar i padavine takođe utiču na lučenje nektara. Zbog toga ista livada u dve različite godine ne daje med potpuno istog ukusa.
2. Nektar se prerađuje u košnici
Po povratku u košnicu pčela predaje nektar drugim pčelama. Tokom tog procesa nektar se obogaćuje enzimima i raspoređuje u ćelije saća.
Svež nektar sadrži znatno više vode od zrelog meda. Pčele zato provetravaju košnicu i premeštaju sadržaj između ćelija, čime postepeno smanjuju vlagu. To nije brz proces: potrebno je vreme da nektar sazri i dobije gustinu koju povezujemo sa medom.
3. Med sazreva i saće se zatvara
Kada je sadržaj dovoljno sazreo, pčele ćelije zatvaraju tankim slojem voska. Takvo poklopljeno saće pčelaru je važan znak da je med spreman za vrcanje.
Prerano vađenje meda nije dobra praksa. Ako sadrži previše vlage, med je manje stabilan za čuvanje i može početi da fermentiše. Zato se ne gleda samo kalendar, već stanje meda u saću.
4. Vrcanje, ceđenje i punjenje u tegle
Zreli ramovi se vade iz košnice, a voštani poklopci pažljivo uklanjaju. Ramovi se zatim stavljaju u vrcaljku, gde se med izdvaja iz saća delovanjem centrifugalne sile.
Nakon vrcanja med se procedi kako bi se uklonili krupniji komadići voska i druge mehaničke nečistoće. Zatim se ostavlja da se izbistre sitni mehurići vazduha i puni se u čiste staklene tegle.
Kod pažljivo obrađenog meda cilj nije da se prirodni proizvod „popravlja“, već da se sačuva ono što su pčele napravile. Naš livadski med iz Toplice puni se bez dodataka i bez nepotrebnog zagrevanja.
Zašto se boja i ukus livadskog meda menjaju?
Livadski med može biti svetložut, zlatan, ćilibaran ili nešto tamniji. Može imati blag, cvetni ukus, ali i izraženiju biljnu aromu. Na to utiču:
- biljne vrste koje su cvetale tokom paše;
- vremenske prilike u toj sezoni;
- zemljište i nadmorska visina;
- period u kom je med sakupljan;
- odnos različitih vrsta nektara u saću.
Prirodni med zato ne mora svake godine imati potpuno istu nijansu i aromu. Potpuna ujednačenost nije merilo kvaliteta kod proizvoda koji nastaje u prirodi.
Najčešće zablude o livadskom medu
„Ako se kristališe, nije pravi med“
Kristalizacija je prirodan proces i zavisi od odnosa prirodnih šećera, količine vode i temperature čuvanja. Neke vrste meda kristališu brže, a druge sporije. Detaljnije smo objasnili zašto se med kristališe i šta to govori o njemu.
„Tamniji med je uvek bolji“
Boja sama po sebi nije dovoljna za procenu kvaliteta. Ona najviše govori o biljnom poreklu meda. I svetliji i tamniji livadski med mogu biti kvalitetni ako su zreli, pravilno izvađeni i dobro čuvani.
„Svaka tegla mora imati isti ukus“
Kod livadskog meda upravo je suprotno. Različite biljke i sezonski uslovi stvaraju male razlike u aromi. To je očekivana osobina prirodnog, poliflornog meda.
Kako pravilno čuvati livadski med?
Med čuvajte dobro zatvoren, na suvom i tamnom mestu, dalje od izvora toplote i direktnog sunca. Nije potrebno držati ga u frižideru. Najpraktičnije je da tegla stoji na stabilnoj sobnoj temperaturi.
Ako se med kristališe, tegla se može postepeno zagrejati u mlakoj vodi. Izbegavajte visoke temperature i direktno zagrevanje, jer ono nepotrebno menja prirodne osobine meda.
Od livade do tegle nema prečice
Iza jedne tegle livadskog meda nalaze se hiljade letova pčela, sazrevanje u saću i pravovremeni rad pčelara. Najvažnije je sačekati da med bude zreo, pažljivo ga izvrcati i pravilno sačuvati.
Ako želite da upoznate i druge vrste, pogledajte izbor prirodnih medova iz Toplice. Razlike u boji i ukusu nisu razlog za sumnju – često su najbolji podsetnik da med nije fabrički proizvod, već deo konkretne livade i jedne pčelarske sezone.